20 FEBRUAR 2012.g.

 

 

 

 

 

K R A J! ZBOGOM!

17 februar 2012.g. FILIP KOVAČEVIĆ I MAFIJA

O budućem,  cinično nazvanom „antimonopolskom“ savezu ili savjetu, kojem su imenovani da ga „vode“ novinar Milačić i „filozof“ Filip Kovačević, nedavno se u „Vijestima“ raspisao ovaj posljednji. U ovu  „raspravu“ se uvlači i jedno od najpodlijih prolivgorskih stvorenja, bivši mafijaški ministar spoljnih poslova Branko Lukovac, koji je samo jedan od onih koji su bili zbrisani sa vlasti januara osamdesetdevete. I u onoj “vladi” je bio ministar spoljnih poslova! Ali, to nije spriječilo Lukovca da se udobno, ugodno, komforno, proda mafiji. Lukovac će biti imenovan i za „predsjednika“ onog mafijinog „pokreta za nesvrstanost“ koji će, po naređenju mafije, okupiti najpoznatije lažne mafijine prolivgorske intelektualce, na čelu sa Jevremom Brkovićem, Radovanom Radonjićem i drugima,  a jedno vrijeme mafijine pare će  se Lukovcu isplaćivati i posredstvom „nevladine“ organizacije za – ekologiju, na čijem se čelu „nalazio“! Prolivgora i ekologija, ekologija i Lukovac, sprdnja, a iza svega stoji mafija i njeni jezivi zločini, ali i podrška prolivgorskih stvorenja svemu tome, to je Prolivgora, hahahahaha!

Zašto se sada „stvara“ nekakav „antimonopolski savez, ili savjet“, i kome je potreban? Je li slučajno da se mafijaš don Miško Perović o njemu raspisao? Nema slučaja! Đukanović vidi da su Ćalovićka i Medojević, vjerne i plaćene njegove sluge, već odavno izlizani, potrošeni, istrošeni, da ih više niko ne benda ni za suvu šljivu. Uzalud mu je bio i potez da im nakrca onih nekoliko hiljada „protestanta“, navodno zbog cijena struje, ne bi li im pripunio gorivo u njihovim praznim i izbušenim „političkim rezervoarima“. Ne, ja ne kažem da ovo što ja  pišem Prolivgorci žele da vide, nikako, ali je Đukanoviću, kao strahotnoi iskompleksiranoj osobi, već odavno postalo dosadno, nema ga svakog dana na televiziji, a ni u novinama. Naime, ne može biti mir u Proloivgori, a region ključa, zna to Đukanović,potrebno mu je oživljavanje političke scene, pa eno Hrvatske koja se iskreno i hrabro svakog dana buni, Hrvatske koja je išutirala Tuđmanov HDZ i dovela novu vlast, tamo je nastupila promjena ma kakva bila, nastupilo je nešto što se  Prolivgori još nije desilo, niti će se desiti, jer Prolivgora naroda NEMA, to je populacija zombija, a ne ljudi, u tome je odgovor na pitanje: kako je moguće da se to Prolivgori događa punih dvadeset i više(!) godina. Ne, to nije događanje, to je beskrajni proces, to je razotkrivanje same prolivgorske suštine – otkriveno je njeno nikogoviđstvo i ništavilo!

U Kovačevićevom tekstu o ovoim očiglednim istinama, a takođe ni u tekstovima drugih mafijaških klepača prolivgorskog novogovora, ni riječi o ovome nema i neće ih ni biti, oni se sa istinom – zajebavaju, kao i Đukanović!

Svoj tekst Kovačević je počeo, čitavu polovinu teksta zauzeo sa naklapanjem o Erosu i Tanatosu, mitskim bogovima grčkim, prvom bogu ljubavi, a drugom bogu smrti.U sve to umetnuo je Frojda, ma čisto onako da bi spao što pametniji, a sve se završilo tvrdnjom da Prolivgorci obožavaju Tanatosa, boga smrti, što je laž. U čemu se ona sastoji, evo odmah odgovora. Kovačević odbija da, umjesto zloupotrebe imena Tanatosa, upotrijebi pravo ime nosioca zla u Crnoj Gori, a to je mafija koju reprezentuje njen stvaralac Milo Đukanović. Ne, ta istina se ne kaže, preko nje se stavlja crni veo Tanatosa. Takođe, Kovačević ne kaže ni riječi jedne da među Prolivgorcima ljubavi, pa ni obožavanja Erosa uopšte nema, ona u njima ne postoji. Njihov glavni bog je novac, interes, i ništa drugo, a glavna staza im je pljačka. Sve je to njihov svjesni izbor, nikakva Đukanovićeva prevara nije osnov takvog njihovog neljudskog odabira, nego njihova suština…

„Zbog dvadesetogodišnjeg postojanja nepromjenjene i nekontrolisane vladajuće strukture, u Crnoj Gori nije teško prepoznati pogubno prisutstvo Tanatosa.“ Pazite ovu laž! Umjesto riječi mafija, Kovačević laže koristeći se prikrivalom „vladajuća struktura“. Dalje piše: „ Kršenje normi i zakona kroz sistemsku korupciju i neposredne veze sa centrima organizovanog kriminala, o čemu postoje osnovane sumnje, lajtmotiv je svakodnevnog funkcionisanja crnogorskog režima.“ Opet laž. Nema u Prolivgori „neposredne veze“ mafije i vlasti, nema „sumnje“ nego istine da je u Prolivgori mafija  vlast, i niko drugi. A centralni cilj, nikako lajtmotiv mafijinog djelovanja, je pljačka. To Kovačević krije.

„Utoliko je veća odgovornost svih opozicionih, alternativnih i slobodnih snaga da za moguća podmukla dejstva režimskim aparatčicima ne daju povoda, u isto vrijeme ne odstupajući od svoje želje za promjenama i pokazujući volju da se sa zahtjevima za oslobađanje zarobljenih institucija istraje do kraja.“ Opet laž. Nema u Prolivgori zarobljenih institucija, nema „režimskih aparatčika“ sve su one, i svi su oni mafijini organi, i osobe, kakvo „oslobađanje“? Rušenje! Kovačević ne nabraja koje su to: opozicione, alternativne i slobodne snage, jer ih u Prolivgori NEMA. Ako samo po imenu i  postoje, po djelatnostima one su sastavni dio mafije!

Ubrzo Kovačević nudi „rješenje“ pa kaže: „Upravo zbog toga, po mom mišljenju, treba sinhronizovano raditi na dva fronta. Prvi front je vezan za nastavak organizovanja protestnih šetnji, okupljanja, perfor(mans)a, štrajkova, bojkota, okupacija institucija i ostalih vidova nenasilne, vedre, stamene i “lijepe” građanske neposlušnosti.“ Pitam ga: kakav nastavak šetnji i okupljanja, s kim? Kakvi štrajkovi, pa ko u Prolivgori radi? Kakav bojkot i čega? Pa svi hoće kod mafije, a ne da je bojkotuju! Kakva „nenasilna, vedra, stamena i lijepa građanska neposlušnost“? I kakva „neposlušnost“? Pobuna čovječe! Tu vedru, nenasilnu i lijepu „neposlušnost“ mogu da nose i iznesu samo Ljudi! Da li ih ima u Prolivgori? Nema, ljudi u Prolivgori nema, Prolivgorci su kasta mafijinih pušača i uvlakača!

Ovo je već krešendo naredne Kovačevićeve crne arije, poslušajte: “ Naravno, treba izaći iz skučenih okvira glavnog grada i energiju pobune protiv korumpiranog poretka osnažiti u svim crnogorskim opštinama“ hahahahahahaha, kako da ne, u tome je „put“, ali đe? U Niđe!

„Od jednakog značaja kao i prvi front jeste i front čija je svrha konstituisanje demokratske političke alternative režimu.“ To doktore, tu te čekam! “ Upravo u cilju stvaranja osovine tog drugog fronta, novinar Marko Milačić i ja smo pokrenuli inicijativu za formiranje Savjeta za demokratizaciju“. Kako divno! Osovina, ni manje, ni više! Ali, tajna se krije u riječi “savjet” inače od vašeg „angažovanja“ ne bi bilo ni koraka.Koga će te “savjetovati”, ko će vas slušati, a ko uvažiti? Samo mafijine lutke na koncu, jer stvarnih i iskrenih činilaca u Prolivgori nema,  a to je i cilj “savjeta” da Đukanoviću olakša poziciju!

„ Ovaj Savjet je osmišljen kao radno tijelo bez formalnog identiteta čija je svrha sinergetska koordinacija aktivnosti za demokratsku smjenu vladajuće koalicije, usaglašavanje koraka ka prelaznoj vladi i uspostavljanje uslova za prve demokratske izbore.“ Bravo Filipe, pa ovo ni Platon ne bi rekao! Kako si pametan, mudar, stamen, lijep, veseo. Pitam: ako nemate „formalni identitet“, a ni stvarni ugled, ko ste vi uopšte, ti i Milačić? O kakvoj sinergiji pričate, ko, osim mafije, u Prolivgori uopšte stvara i emituje energiju? Kako u Prolivgori može neko uopšte i pomišljati na „demokratsku smjenu“, osim ako nije službenik mafije? Nikako. I prelazna vlada! Ko će biti na njenom čelu? Ja vam predlažem Anu Kolarević, jedna časna, poštena, hrabra, nadahnuta osoba, divna, ona bi mogla da bude noviu premijer, a zbog težine tijela,njegovih kila i okrugle, pametne glave, brata Aca postaviti za predsjednika Prolivgore!  I don Miška Perovića za glavnog prolivgorskog bankara! To je jedini izlaz!

„U toku su razgovori sa čitavim nizom opozicionih aktera prepoznatih na javnoj sceni.“ Kako da ne, hahahahahaha, Prolivgora ih je prepuna, sve je to opozicionar do opozicionara, Prolivgora je opoziciona košnica!

„ Da ne postoji velika doza nepovjerenja, podozrenja, pseudo-demokratičnosti i sujete među njima, davno bi se stavila tačka na režimsku nepravdu i neslobodu.“ Ubitačna laž. I zar se stanje u Prolivgori smije novogovorski dihajgnosticirati kao “nesloboda? I to je laž, jer je stanje pušenja i uvlačenja slobodan izbor Prolivgoraca! Kovačević krije istinu da su strukture koje je nabrojao, samo čista mafija. Da li to Kovačević zna? Naravno!

Ko ođe laže: Milo Đukanović ili Kovačević? Ada Kovačević…

14 februar 2012.g.

 

MIŠKO PEROVIĆ I ANTIMONOPOL

U „Vijestima“ i „Monitoru“ pojavilo se novo „pisanje“ opštepoznatog mafijaša  don Miška Perovića, šefa Druge crnogorske mafijaške familije, pod naslovom „Stiže zakašnjela 1989.“ Sami naslov  teksta najvaljuje laži i  obmane koje Miško plasira u tekstu. Nije tačno, na primjer, da Prolivgori stiže zakašnjela osamdesetdeveta koju je i Miško onda podržao sa svim profesorima univerziteta, na čelu sa pokojnim Boškom Glušćevićem. Tačno je da se Prolivgora iz te osamdesetdevete nije vadila, nego se još nalazi u njenom januaru. A na pitanje: kako je to moguće da ondašnji januar traje pune dvadeset i dvije godine, može se odgovoriti samo na jedan način, ali istinito: Prolivgorci su taj januar iskreno željeli, a žele to i danas. I imaju ga. Jedini pravi uzvik Prolivgoraca treba da bude: „Živio Đukanovićev januar vječno!“. I živi, a Miško Perović je svojim gnusnim lažima i obmanama, a sve kako bi postao ogromni pljačkaš, što i jeste, dao svoj ogroman doprinos.

Miško don Perović, nastavlja da laže, to mu je „posao“, zar ne, pa žvrlja: „Pošto je vladajuća partija postala sveprisutna poluvojna formacija za kontrolu društva, za razbijanje režimskih monopola nužan je antimonopolski savez.“ Laž je da je DPSDP „postala“ poluvojna formacija, a istina je da je sve od pučističkog dolaska na vlast DPS, kojoj će se pridružiti sve „parlamentarne“ stranke, osim liberala, djelovala i ostala mafijaška. Suština ove prevare  don Miška krije se u najavi skorog „stvaranja“ antimonopolskog saveza, upravo onoga kojeg najavljuju don Miškovi učenici: novinar Milačić i čuveni „filozof“ Kovačević Filip. Sami podatak  o tome ko muti ovu „antimonopolsku“ kašu, dovoljno svjedoči da se radi tek o novoj mafijaškoj prevari „opozicionog“ tipa.I da kažem: moguće je da su Milačić i Kovačević prevareni od strane don Miška, i još nekolicine lažnih prolivgorskih mafijaških „intelektualaca“, ali sumnjam.

 

Gornju laž, slijedi donja, hahahahaha, don Miškova, evo je: „Crnogorski autoritarni režim koji vlada dvadeset i dvije godine – bolje reći od 1945, ušao je u egzistencijalnu krizu. Uzaludan je Đukanovićev pokušaj da formiranjem Savjeta partije Vladu pretvori u Izvršno vijeće iz doba komunizma i produži život diktaturi.“ Ovo je prvi put da je don Miško povezao Đukanovićevu mafiju sa onom koja je vladala od četrdesetpete, a zvala se Titova, što je istina. Ali se istina kod don Miška, isto kao i kod don Mila, zloupotrebljava samo kako bi bila uništena. I to slijedi. Naime, laž je da je don Milo „autoritaran“, jer on je diktator, i to don Miško kukavički konstatuje. Bravo don Miško, kako si ti hrabar i moralan!

„ Režim je u nepomirljivom sukobu s vitalnim interesima društva. Trenutak neminovne istorijske promjene koju su Đukanović i drugovi spriječili 1989. godine, kad je pao Berlinski zid i totalitarni režimi u Istočnoj Evropi, neumitno se približava“ nastavlja don Miško da muti vještičji „napitak“. Da je tačno kako je don Đukanović u „sukobu sa vitalnimm interesima društva“, mafija bi već odavno bila mrtva. Ali nije, naprotiv, svakog dana je sve jača, i jača, jer mafiju upravo žele Prolivgorci koji su, skoro svi, njen sastavni dio. Takvoj klimi prolivgorske želje za mafijom doprinio je ogormno don Miško. I nije osamdesetdevete Đukanović ništa spriječio, on je dao sve  što su Miloševićevi projektanti prethodno provjerili, a to je njihova tačna procjena da Prolivgorci, kao uvlakački i kukavički svijet, žele otvorenu mafijašku diktaturu. I dobili su je.

„Demokratija je neophodni element modernosti, kao što su urbanizacija, industrijalizacija i sekularizacija. Stoga u modernom vremenu autoritarni režim ne može biti stanje stabilne društvene ravnoteže“ viče don Miško još jednu neistinu. Upravo po navedenim mjerilima Prolivgora je „moderna“.Treba li don Miška Perovića podsjećati kako je „veličansveno“ urbanizovana, ne samo Mugošina Podgorica, nego i sva Crna Gora, Budva Svetozareva, na primjer? Kako su nikle mafijaške uspješne firme, kako je lažno ime za mafijaša, u Prolivgori „biznismen“? Koliko je takvom procesu“modernizovanja“ Prolivgore dala rođena sestra don Miška, na daleko poznata mafijina bankarica donja Milka? Koliko su mafiji doprinijeli mediji iza kojih je stajala, njihovim osnivanjem, i stoji mafija, a vodi ih, iza sjenke komandujući, don Miško?Želi li don Miško da slaže i to kako Staljinov, Hitlerov, Musolinijev, Frankov, Salazarov i mnogi drugi mafijaški režimi nijesu bili stabilni sve dok ih rat nije srušio, ili demokratsko okruženje? Zar prolivgorska mafija nije stabilna čitavo ovo vrijeme? Zar nije isti don Miško uništavao liberale? Zar su prvaoslavna, katolička i islámská religija u Prolivgori storno religije, ili su uporišta mafije?

Pjeva laži  mafijaški turbofolker don Miško i dalje, a evo najveće: „Socioekonomska nedjelotvornost crnogorskog režima postala je neizdrživa. Crna Gora ima najskuplju hranu, najskuplju električnu energiju, najskuplje gorivo, najskuplji telefonski impuls u regionu. Imaće i najveći procenat nezaposlenih ako izvrši racionalizaciju administracije po standardima Evropske unije.Režim je proizveo i najveće socijalne razlike i najveći procenat siromašnih. U pljačkaškoj privatizaciji koju je sproveo, resursi zemlje su postali svojina malog broja režimskih predatora. Uništena je industrija koju nova klasa nije htjela da preuzme jer joj nije mogla obezbijediti tržišni monopol (pomorska flota, industrija građevinskih mašina, elektronska industrija, fabrike namještaja…). Ekonomski sistem primio je oblik predindustrijske oligarhije.“ Citirano je tačno samo na prvi pogled. Odmah primjećujemo kako don Miško Perović krije pravo ime pojave koju on naziva „režimom“, a njeno pravo ime je  m a f i j a, čiji je i on visoki kadar. Ali, sve što je don naveo, željela su prolivgorska stvorenja i njihovi „zastupnici“ u prolivgorskom „parlamentu“. Da nije tako, pobune Prolivgoraca nikad ne bi prestajale, trajale bi sve do lomljenja mafije, ali…stvarnost viče u lice don Miška: lažeš!

Takođe, don Miško Perović krije li krije, koliko je on stotina miliona eura drpio u opisanoj mafijinoj igri. On se zaista nada da će doživjeti pad Đukanovića i da će mu „nova demokratska vlast“ Medojević-Ćalović-Lukšićijanskog modela („mijenjaj“, da sve ostane po starom) udijeliti visoka priznanja, ordene, spomenike, i omogućiti njegovoj mafijaškoj porodici da nastavi istim mafijaškim putem.

„Iako oligarhija posjeduje veliku ekonomsku moć, ona je najranjivija na – ekonomskom polju. Nesposobna za moderno privređivanje, zadužuje buduće generacije na tržištima skupog kapitala i pokušava da sebi sličnima proda posljednje resurse da bi mogla da se “ugradi”. Treba je spriječiti u ovim nakanama tražeći transparentnost i najveće moguće učešće Evropske unije u donošenju važnih investicionih odluka.“ Ovo je već komedija od don Miškovih obmana!Mafija je itekako sposobna, i to dokazuje svakim danom. Da nije, već odavno bi ona samu sebe srkala i uništila, ali nije, i neće. Zna to dobro don Miško, ali i sestra mu, dona Milka! Ko mafiju zdušno podržava? Sve listom demokratske zemlje na čelu sa SAD i Velikom Britanijom! Zaćuti don Miško, bagro!

Ko može srušiti mafiju, crta nam don Miško kad kaže taj čin može uraditi: „Nova vrsta solidarnosti i saradnje onih društvenih snaga koje se, po prirodi stari, mogu osloboditi kontrole režima: radnici, studenti, preduzetnici kojima je dojadilo da plaćaju reket, druge društvene grupe i slojevi, kako iz većinskog tako i iz manjinskih naroda.“ Kakva laž, jer  ja kažem: radnici u Prolivgori, osim formalno, ne postoje, a ti koji postoje oni su n i š t a! Isti su takvi „studenti“ ( a što im je s tatama i mamama, đedovima i bakama, hahahaha), isti su takvi „preduzetnici“, iste su takve druge „društvene grupe i slojevi“, oni su, svi zajedno, t e m e lj prolivgorske mafije? Ko? Prolivgorci naravno, bez obzira na naciju, vjeru, pol, političko opredijeljenje i slično, oni su svi, čast malobrojnim izuzecima, oni su SVI:

n  u  l  e !!!

 

Don Miškova laž kulja i dalje, kada tvrdi kako je: „…opozicija bila samo dekor koji svojom egzistencijom prikriva suštinu režima“ Osim Liberalnog saveza kojeg je don Miško godinama i po naređenju                 Đukanovićevomm  uništavao, sva druga lažna opozicija bila je sastavni dio mafije, to su Đukanovićevi odredi bili, i ostali!

„ Režim će pokušati da i antimonopolski savez razbije zloupotrebom državnog pitanja.“ Ovdje je važno ime koje je don Miško, zajedno sa don Milom Đukanovićem, dao budućem „savjetu“ ili „savezu“! Imenuje  ga „antimonopolskim“! Da je tak „savez“ utemeljen na poštenim namjerama zvao bi se „antimafijaški savez“. Ali, kako onda unutra da budu Grahovac, Balša Brković, Branko Lukovac, Radovan Radonjić, Živko Andrijašević, Stevo Vučinić, Milan Popović, Mirjana Kuljak i drugi. Zbog toga je „antimonopolski“, a ne antimafijaški, što dovoljno svjedoči da će samo služiti, tako ga je Đukanović i projektovao, za naredni krug proizvodnje mafijinog opozicionog humora.

„Međunarodna zajednica će na antimonopolski savez u početku gledati sumnjičavo, bojeći se da on ne dovede na vlast partije koje će ponovo postaviti pitanje referenduma i izazvati bezbjednosni karambol u regionu.“ I ovo je laž. Da se, opet don Miško Perović krije „ko“, a ja kažem SAD,  plaše ovoga što Miško laže, sve takve stranke bi, kao i Đukanovićeva, odmah poslije pada Slobodna Miloševića, bile zakonom zabranjene, ali nijesu! Zašto? Upravo zbog toga da bi izazvale „karambol“ i to bilo koje vrste, i to tačno po američkom naređenju! Kao i do sada… Zna li sve ovo don Miško? Zna. On je i amrički službenik, na isti način kao i Milo,  i za to je krvavo masno plaćen!

„Režim će probati da zloupotrebom državnog aparata odbrani legitimitet pobjedom na izborima koji bi se održali nakon što Crna Gora dobije status pregovarača za ulazak u Evropsku uniju i turistička sezona privremeno ublaži oskudicu“ nastavlja Miško Perović, i dodaje:“ Ako se izbori održe, opozicija treba da ih bojkotuje, a antimonopolski savez odbije da ih prizna. Konačni cilj nije rušenje Lukšića ili bilo kojeg DPS-ovog premijera,(sic!) već tehnička vlada koja bi bila formirana prije izbora. Da u roku od godinu dana razdvoji državu od partija i pripremi prve slobodne izbore u istoriji Crne Gore.“ Hahahahahaha, kakvi je ovo don Miškov bezobrazluk. Prvi ko se godinama i godinama zalagao za totální  bojkot mafije bio je LSCG. Don Miško to krije kao i činjenicu da je sve dosadašanje izbore smatrao poštenim!Odjednom, i za njega su, bože moj, nepošteni,  ali javno poručuje sramotnoj mafijaškoj slugi od Lukšića, da ništa protiv njega nema! I vjerujem mu, ali ovo izjava don Miška samo potvrđuje istinu da Lukšić nije član najužeg tajnog tima mafijaškog prolivgorskog zla, ali don Miško jeste! I đe je to država rozdvojena od partija, kad se partije pojavljuju na izborima kako bi, u slučaju pobjede, svoju politiku sprovodili i posredstvom upravljanja državnim aparatom! A neka „tehničku vladu“ don Miško raspravlja sa Balšom i Milanom Popovićem, zamislite te razgovore, i-ha!

„Ako antimonopolski savez dobro obavi svoj zadatak, režim se uskoro više neće moći oslanjati na represivni aparat i tajne službe jer će i oni otkazati poslušnost. Tako su završili svi autoritarni režimi u istoriji.“

Sa ovim ogavnim filom don Miškove vještičje torte „ a la LAŽ“ završavam danas ovaj tekst!

Znači, po don Mišku, ali to je i istina, Prolivgorci se ništa ne pitaju, već slušaju kao dresirane pudlice, samo je bitno da se policija i vojska okrenu protiv don Mila Đukanovića! I okrenuće se! Tačno onog trenutka kad Amazon počne da izvire ispod Lovćena, a to je blizu, to se zna, to tvrdi don Miško!

Ah, to majka više ne rađa…

 

 

11 februar 2012.g.

“POKLON” CETINJU DIMITRIJA POVIĆA

Kažu „Vijesti“ da je Dimitrije Popović prošle godine objavio knjigu „Misterijum Luče mikrokozma“ te da radi na pripremi sopstvene izložbe koja bi, povodom dvijestote godišnjice Njegoševog rođenja, trebala biti postavljena na Cetinju. Reklo bi se: divota! Ali, samo bi se reklo, jer stvari stoje sasvim drugačije, a kako, pa da pogledamo.

Dimitrije je rođen na Cetinju, tamo je odrastao, završio gimnaziju, tamo je uočen njegov crtački dar pa se zaputio učenju slikarstva. Koliko znam na beogradsku akademiju nije bio primljen, ali mu je prijem pošao za rukom u zagrebačkoj. Nije trebalo dugo čekati da se Zagreb opjani njegovim darom i, veoma brzo, Popović je bio proglašen novim Da Vinčijem ili Mikelanđelom, i ta ga pratnja likovne kritike ne napušta do dana današnjeg. Zaista, Popović je perfektan crtač, ali kakv je slikar, to je druga priča. Ja lično mislim da je Popović bio i ostao samo roba za prodaju. Njegove teme, one koje crta, na primjer Merlin Monro, Severina i slično, dobro su došle ne samo skorojevićkom hrvatskom tržištu, nego i šire. Trebam li reći i sljedeće: da u Popovićevom „slikarstvu“ nema ni poteza posvećenog Crnoj Gori, i to ni jednog jedinog. Ali, znalac zna da  je na njegovim crtežima sam pristup temi više nego proilivgorski. Njegovi perfektni crteži šalju tipičnu, vrhunski podlu poruku: ja sam taj koji sudi! U njima je smještena sva iskvarenost prolivgorske mimikrije koja se sastoji u lažnom autopredstavljanju sebe kao moralne osobe, a to se vidi u svakom prolivgorskom dahu, i svakom njihovom klizanju ogrmnom kanalizacionom cijevi kojom su se dobrovoljno uputili i tu cijev, pa onda cijevi, lažno predstavljaju, prodaju, kao njihov uzvišeni moralni put. To isto rade i takozvani prolivgorski intelektualci kojima pripada i Dimitrije Popović.

Lako je reći da su prolivgorski intelektualci prodali i izdali crnu Goru, jesu, ali zašto je to urađeno i kako se moglo desiti da su te osobe ostale bez ikakve veze za Crnom Gorom, ali su svim otrovnim nitima vezani i povezani sa Prolivgorom, kako to demonstrira i Dimitrije Popović. Odgovor je samo jedan i istinit, a glasi: prema mjerilima koje su usvojile njihove lažne „duše“, a rekoh, otrovne su kante to, kakve duše(!), najveći „intelektualac“ i najveći „stvaralac“ među njima je: Milo Đukanović! U svojim pozicijama prolivgorski intelektualci se ponašaju na isti način kako bi se ponašala prolivgorska „stvaralačka i moralna gromada“ od Mila Đukanovića, sva istina je u tome! Da je suprotno, Popović bi bio veliki i javni gonitelj Mila Đukanovića, njegovi intervjui bili bi dokazi o krvavo-pljačkaškoj diktaturi prolivgorskog Lukašenka, Popović bi u sred Zagreba stajao na čelu antiđukanovićevskog fronta, širio bi istinu o prolivgorskoj tragediji i još mnogo, mnogo toga, ali nije. A zašto? U kanti njegovog otrova on je isti kao Milo Đukanović, i da živi u Prolivgori on bi bio vječiti vođa prolivgorskih slikara koji su svi do jednog,  podržavaoci Mila Đukanovića! Ne, nemate ni jedne jedine Popovićeve izjave, kao ni drugih poznatih hrvatskih Crnogoraca, u kojima su i riječ jednu rekli protiv Đukanovića! Naprotiv, rokali su na Miloševića čitavo vrijeme, ali ne nikako zbog toga što su to osjećali kao pravdu, nego zbog toga što im je takva antimiloševićevska pozicija u Zagrebu i Hrvatskoj stvarala ugled, a mnogima od njih i poboljšavala finansijsku situaciju. Sad je vrijeme da se sjetimo Jevrema Brkovića i njegovog višegodišnjeg plandovanja u Zagrebu iz kojeg je imao samo jedan cilj: da uništi liberale i da stekne evropsku književničku slavu,  za koju se nadao da će mu naredbom biti dodijeljena, prikačena na uniformu plaćenika,  za njegovo zločinačko lajanje. Njegov naredbodavac bio je Đukanović,niko drugi, tako vam to stoji. Njegovo „bježanje“ iz Prolivgore bilo je čista režimska namještaljka! Što veže Popovića i Brkovića? Neprestana težnja da se slava širi i da donosi pare, to je njihovo viđenje samog smisla života.

Popoviću je prošle godine priređena promocija knjige u mafijaškoj knjižari „Karver“. O knjizi je govorio, a ko drugi nego doktorirani Jevrem, kako istinito nazivaju Jevremovog  sina Balšu Brkovića, tek samo jednog iz čitavog reda onih, od strane Mila Đukanovića, naručenih i kreiranih „opozicionara“ koji moraju postojati kako mafiji ne bi bilo dnevno dosadno. A stihove je čitala režimska glumica Varja Đukić. Takođe, lažni “opozicionari” moraju postojati i kao lažni mafijin dokaz kako je Prolivgora zemlja demorkatije i slobode. Za ovakvu Prolivgoru se zalaže i Dimitrije Popović, on je njen izdanak, njen proizvod, njena laž koja se kao kap  brčka u morima njenih svakodnevnih laži. Zar se na isti način kao Popović, ne ponaša i jedan smet od Veljka Bulajića, zar se na isti način ne ponašaju svi koji su van Crne Gore? Ponašaju. Govori li njihovo ponašanje o sredinama u kojima su se podlo skrasili da bi ih varali? Nikako, to govori samo o onome ko su i što su, i kako Crnu Goru prodaju na svakom koraku! Ona je model kako se nametnuti drugima, kako lagati, kako krasti, kako glumiti patriotu, kako glumiti humanitarca, kako blebetati o zaštiti ljudskih prava, i to svuda,  i o svakom, ali o Crnoj Gori ne, ni riječ.Naprotiv, čvrsto se vezati sa mafijom, to donosi pare! U čemu se razlikuju jedan Mirko Kovač i Dimitrije Popović? Ama ni u čemu, isti otrovni talog. U čemu se razlikuju i svi ostali hrvatski Prolivgorci? Odgovor je u nazivu: Prolivgora, a taj naziv poručuje istinito: svi  oni su isti. I još nešto, da su se hrvatski Prolivgorci zatekli u Beogradu, listom bi bili za Slobodana Miloševića, u Bjelorusiji za Lukašenka, u Italiji za Berluskonija, u onoj Španiji za Franka, u Portugalu za Salazara, i tako redom… Samo takve relacije donose i „slavu“ i bogatstvo, takvo „viđenje“ života, sama je osnova njihovog otrova. Takav jedan karakter, kao Popovićev, nešto „poklanja“ Njegošu i Cetinju, zloupotrebljavajući i samog Njegoša? Ma kakvi, on sve to daruje u ruke mafiji kao nagradu i zahvalnost njima, i to mu je jedini, ali naručeni cilj: podržavaj Đukanovića!

Ali, u čemu je vrh Popovićevog cinizma? U nazivu njegove skulpture koju iseljeni Prolivgorci poklanjaju Cetinju! Naziv skulpture je Njegošev stih :  “Crnogorac k Svemogućemu Bogu – o ti bićem beskonačnim bez početka i bez kraja! Početak si sam osnovao a kraj svega u tebi je…”

Ali, zasigruno znam: Njegoš će na Nebu pucati od smijeha. Biće mu, po ko zna  koji put jasno,  da septičkom propadanju Prolivgoraca nema ni dna, ni kraja! Beskrajno je…

7 februara 2012.g. LUKŠIĆ I MIŠKO PEROVIĆ

I pored toga što se zna u Prolivgori da je „Vijesti“ osnovao Milo Đukanović, i to odmah po predsjedničkim izborima koje je „dobio“ koristeći sve već odavno poznate mehanizme manipulacije i krađe, kao njihov osnivač se još uvijek lažno tretira Miško Perović, inače glavni saveznik prolivgorske mafije, lažni intelektualac, stvarni pljačkaš, stari lažov, i ko zna što sve još. Pitam: postoji li bilo kakve razlike između Mila i Miška? Ne postoji, osim što je Đukanović epicentar, od  SAD planiranog  prolivgorskog potresa, koji je nekadašnju Crnu Goru doveo u status Prolivgore, a bivšu Jugoslaviju zauvijek uništio. Ima li bilo kakve razlike između  Milke Perović, takozvane bankarice i rođene sestre Miškove, te Aca, rođenog brata Milovog? Nema. I Milka i Aco su pljačkaši i mafijaši. A koja je razlika između Mila Perovića, rođenog brata Miškovog, i Ane Kolarević, rođene  sestre Mila Đukanovića? Nikakva. Oboje su pljačkaš i mafijaši. Ove dvije familije ubile su Crnu Goru. Ali što su, po tom pitanju,  radili Prolivgorci? Nije tačno da su  ove dvije familije lagale prolivgorska stvorenja, naprotiv, stvorenja su željela sve što im se desilo i dešava ravnih dvadeset godina, oni oduševljeno nose ime Prolivgoraca i Đukanovićevaca.

Miško Perović, to mu je zadatak, i dalje glumi  vodećeg prolivgorskog „intelektalca i novinara“, te se u “Vijestima”, kao prije neki dan, ili bilo đe drugo javlja po naređenju, s vremena na vrijeme, kako bi glumio opoziciju Đukanoviću i njegovoj mafiji. Oglasi se,baš kao i  po istom osnovu i general Grahovac,  jer u Prolivgori nikakvog javljanja u tom smislu ne bi ni bilo! Kako će se javljati stvorenja koja su, navodno,  protiv Đukanovića, kad ista stvorenja obožavaju mafiju i svakog dana sretno žive u Prolivgori, koja je vlasništvo prolivgosrke mafije.

Sve je u Prolivgori pozorište ili film koji se režira kako bi Prolivgorac Đukanović mogao da kaže, tamo đe se to od njega traži, kako je demokrata, evropejac, transatlantski zaljubljenik, kako stoji iza svake riječi i djela Abrahama Linkolna i čuvenih evropskih intelektualaca koji bijahu demokrate, kako je Prolivgora primjer slobodne zmelje na Balkanu. Treba li pomenuti kako su mu, i kako su im, računi postali preteški od opljačkanog i zločinom stečenog novca? Ne treba, svaki Prolivgorac i Prolivgorka to znaju, i sve to podržavaju, Đukanović je za njih heroj na isti način kako je to Ratko Mladić za ne mali broj Srba!

Ima nekolika dana da se u “Vijestima”  Miško Perović dohvatio opisivanja premijera Luikšića, najobičnije kanavace u Đukanovićevim rukama, pa da vidimo kako to ide, i počinjemo:

„Lukšića treba onemogućiti da u ulozi spasioca režima pustoši zemlju. To je dobro i za njega jer ovo što čini za familiju pretvara ga u saučesnika sa krivičnom odgovornošću“ počinje spodoba Miško „zaboravljajući“ da Lukšić ne pustoši Prolivgoru, nego to radi Milo Đukanović, a Lukšić mu je samo preružna lutka na koncu. Treba li podsjetiti da proces „pustošenja“ traje dvadeset i dvije godine neprestano i snažno, a da je Miško Perović tek u najnovije vrijeme počeo ovako da piše. Jasno, u ona minula vremena ova je suklepina imala je drugačija naređena od Mila Đukanovića koji je najobičniji trubač mafijaške  „muzike“ komponovane u Vašingtonu. Ooo, zna to odlično Miško, jer i on je njihov službenik i trubač, kao i Milo, tako vam to ide.

„Prvi Lukšićevi premijerski koraci kod mnogih građana probudili su nadu da će on donijeti promjene.“  Čista Miškova laž, naprotiv, stvorenja znaju da je Lukšić samo dio Đukanovićeve igre, niko se  nikad nije nadao u bilo kakve promjene, nego je znao da će se sve nastaviti po starom, jer Lukšić je sluga, da nije tako ne bi ni primirisao zgradu vlade, a kamo li postao premijer. Samo budali može biti upitno zašto Miško Perović ni riječ nikad ne napisa o dovođenju i skidanju  Šturanovića sa premijerskog mjesta. Policija  bješe Šturanoviću označila brzi kraj života zbog teške navodne bolesti, a on je eno zdrav kao drijen, i nikome ništa.

U nastavku sočinenija Miško Perović, tek danas, ada kako, Đukanoviću pripisuje vandalske karakteristike, jer u onim godinama u kojima ga je Miško najpodlije, a zdušno podržavao, kao što to radi i danas, Milo nije bio vandal, bio je to za Miška  soj od soja, častan , hrabar i pošten čovjek, ali, eto, danas je vandal.

Za razliku od Đukanovića, kaže Miško Perović,  Lukšić je: „rekao da želi partnerski odnos sa opozicijom, civilnim sektorom i medijima.“ Jasno, Miško se namjerno ne pita: koji civilni sektor, možda udbašica Ćalovićka? Koja opozicija, ova što se kompletno prodala Milu Đukanoviću? Koji mediji, je li Lukšić mislilo na medije koji su svi do jednog, u Prolivgori mafijaški, ali odmah Miško laže kako se Lukšić: “Preko svog profila na Fejsbuku stavio se  raspolaganje svim građanima.“ Ovo je već crna komedija, Prolivgora i pojam građanin? Zar u Prolivgori ima građana? Je li Miško Perović građanin? U Prolivgori građani ne stanuju, a Miško Perović je mafijaški saveznik.

„Izgledalo je da Crnu Goru podijeljenu na pobjednike i pobijeđene, na dobitnike i gubitnike (tranzicije), za razliku od svog prethodnika koji je vladao kao varvarski osvajač, želi da integriše oko modernih vrijednosti građanskog društva“ plete dalje Miško nazivajući Đukanovića ponovo Varvarinom, a Lukšića lažno „opisuje“. Isti Miško Perović je godinama i godinama varvarinov štitonoša i konjušar. Krije Miško sve što je očigledno. Nije Đukanović dobitnik tranzicije, nego je on njen pljačkaš, na isti način kao i on isti, Miško. I još nešto, u Prolivgori nema pobijeđenih, svi se smatraju dobitnicima. Nekima samo smeta što im novčanik nije tako debeo kao Đukanovićev, a njima pripada i Miško Perović koji se nada da će i njegov novčanik jednoga dana ipak postati debeo kao Đikanovićev, i pored toga što mu je predebelo krvavo opljačkanog.

„Lukšićeve političke poruke ostale su u ideološkoj koherenciji sa politikom prethodnog premijera. Građanski učtiv i tehnokratski hladan nije zvučao odlučno kao prethodnik, pa su brojni posmatrači mislili da je Lukšić oprezan jer nema dovoljno jak uticaj u svojoj partiji“ veli Miško Perović podmećući kako se u Lukšiću može viđeti  neko ko želi promjene, i ko će se okrenuti protiv Đukanovića. Slažem se, ali tek kad vrba rodi grožđe, te ovu Perovićevu laž gazim odmah, na smrt! Lukšić nije ni tehnokratski hladan ni građanski učtiv, on je sušta kopija njegovog vođe i učitelja Đukanovića, ali i podlaca Miška Perovića.

„Velika podrška državnika Evrope i SAD, pogotovu iz uticajnih centara koji su godinama ignorisali kontroverznog Đukanovića, snažila je Lukšićeve pozicije u DPS-u i Crnoj Gori.“ Ovo prevazilazi sve dosadašnje laži! Pa zar Miško Perović misli da je Đukanović doveo Lukšića samovoljno, a ne tek kad je Vašington stavio pečat na taj Đukanovićev snishodljivi predlog. Ne misli, nego laže da misli. Vjeruje li Miško Perović da je Vuk Bošković  poginuo u saobraćajci, ili je ubijen kao mogući krunski svjedok brojnih Đukanovićevih zločina?. Laž je da  Evropa i SAD podržavaju Lukšića, nikako, oni dvadeset i dvije godine podržavaju Đukanovića i nikad ga nijesu ignorisali. Svi drugi u igri samo su  njihovi  prezervativi, upotijebi i s njima u WC!

„ Dok je Đukanović pričao o alternativnim putevima koje treba pripremiti za slučaj raspada Evropske unije, Crna Gora je dobila uslovni datum pregovora. To je dodatno ojačalo mladog premijera i njegova cijena na političkom tržištu toliko je porasla da je mogao zaprijetiti vrhovništvu svoje stranke reformskim pokretom čija bi snaga u značajnoj mjeri nadmašila desničarsku DPSDP koaliciju.“ Ovo je već laž nad lažima! Lukšić nekome da prijeti, a pogotovo Đukanoviću, to je nemoguće, Miškov cinizam, ironija. Ali, najvjerovatnije, ovo je javno otkrivanje mogućeg budućeg mafijaško-američkog scernarija čija je suština jedna i jedina: da se nešto „mijenja“ kako bi s ve ostalo isto i Đukanović netaknut.  Ali, i za takav scenario, šanse su nikakve, Đukanović ga silaziti sa vlasti neće, ama nikako. Ne samo da je vođa mafije, nego je iskompleksiran do bolesti! Takođe, niko  od stvorenja prolivgorskih njegov odlazak ne želi.

„Umjesto da okrene novu istorijsku stranicu, Lukšić je odlučio da svu stečenu snagu stavi u odbranu familije“, a  kao da svi ne znaju da je Lukšić došao na mjesto premijera da bi radio samo to – branio i đubrio  mafiju, kojoj pripada i Miško Perović.

„Pošto dolazi iz ekonomske škole koja kaže da nema besplatnog ručka, Lukšić je, u stvari, poručio: ,,Morate se naviknuti na uvođenje srednjovjekovnog kmetskog zakona. Crna Gora je naša (DPS), mi imamo pravo da prodajemo zemlju i vas zajedno sa zemljom na kojoj živite”. Krije Miško Perović da je Lukšić  učenik super-prevaranta Veselina Vukotića, tutora ekonomske zlomisli u Crnoj Gori. Takođe, krije da je prva osoba koja je Prolivgoru nazvala-dijagnosticirala robovlasničkom, pa onda feudalnom, u vlasništvu Mila Đukanovića, bio Slavko Perović. A kako Miško da kaže o nekome kome je godinama i godinama radio o glavi, hahahaha!

„U carstvu moralne tuposti vrhovništva DPS-a, mladi Lukšić je moralno obamro i ne vidi dalje od svoje karijere.“ Laž! Lukšić nije moralno obamro, jer moralno nikad ni nije bio živ, kao ni Miško Perović. Kako se moralan čovjek može staviti na raspolaganju mafiji? Nikako. To znači da su i Lukšić, i Milo Đukanović, i Miško Perović najgnusnije moralne i lične kukavice kao što je to i skoro svako od prolivgorskih stvorenja. To nam  očigledno dokazuju minule dvije decenije.

„Iako Lukšić od karijere zajedno s režimom klizi nizbrdo, treba ga onemogućiti u ulozi spasioca režima koji pustoši zemlju. To je dobro i za mladog princa jer ovo što čini pretvara ga u saučesnika sa krivičnom odgovornošću.“

Ovo je suština vampirskog teksta Miška Perovića. Njegova poruka je: „Stvorenja, ako u vama nadolazi pobuna, skrenite vašu energiju  na cijene struje,  kao što to po nalogu Đukanovića radi Ćalovićka, zajedno sa Medojevićem i još nekolicinom, ili je skrenite na krpenu mafijašku loptu od Lukšića, ne dirajte Đukanovića, on je demokrata, on je pošten, on je divan, on nam je stvorio nezavisnu Prolivgoru i dao demokratiju!

Toliko, ovom prilikom, o mafijašima: Mišku i Igoru.

3 februara 2012.g. O MILAČIĆEVOM “SAVEZU ZA DEMOKRATIJU”

Novinar Marko Milačić javio se juče u „Vijestima“  tekstom koji poziva na okupljanje svih takozvanih demokrata u  Prolivgori, a počeo ga je sa rečenicom: „Nećemo prevariti sebe“, te zatim tvrdnjom kako: „Nijednom narodu to nikada nije uspjelo.“

Milačić ovu sposobnost narodnog hoda za istinom pripisuje i prolivgorskim stvorenjima, i ona je, u svojoj biti, tačna. Prolivgorci nikada sebe nijesu lagali, i treba odmah reći da ih nikad nije lagala ni jedna vlast, pa ni ova mafijaška Mila Đukanovića. Ona im je otvoreno poručivala i poručuje, i to punih dvadeset godina,  da će stvorenja, samo od njihove diktatorsko-mafijaške vlasti, imati materijalne koristi i biti srećni, i da su obavezni da tu vlast slijede, vole, poštuju te da je održavaju u toj poziciji, po mogućnosti – vječno. I tako jeste, mafija i Milo su vječni, Prolivgora ih voli i svim životom stoje iza njih.

Lažna „opozicija“ prolivgorskoj mafiji su stranke koje su, iz  razloga materijalne koristi i „sreće“, a što su prikrivali  navodnom ljubavlju prema Srbima, stajali iza rušitelja Jugoslavije, ratnog zločinca, mafijaša i najvećeg poslijratnog ubice i rasnog pljačkaša Slobodana Miloševića. Međutim, Slobodana već odavno nema, njega im je zamijenio Milo i oni su, kao i svi drugi,  počev od čistačice pa do „akademika“, Milovi plaćenici. Prolivgorske  i srpske zastave, grbovi i himne služe im samo za brisanje njihovih zadnjica, to je njihov vrhunski osjećaj „patriotizma“.

Milačić tvrdi kako sa mafijom nije lako, i objašnjava da je to tako za to što mafija ima moć kojoj se teško suprotstaviti, a ja kažem da je sa mafijom lako iz dva razloga. Neka prvi razlog bude činjenica da mafiju u Prolivgori, osim stranke Slavka Perovića,  nikad i niko nije ugrožavao, nego naprotiv, branio je od napada liberala svim silama. Sjetimo se samo Miška Perovića, Jevrema Brkovića, sjetimo se dukljanskih i „crnogorskih“ akademika, sjetimo se Darmanovića, Veselina Vukotića, Ljubiše Stankovića i čitavog okeana drugih, i odgovor nam je na dlanu. Takođe, sjetimo se svakog stvorenja Prolivgore, i stvar je ista, sjetimo se, primjera radi,  Mika Živkovića. Drugi razlog se nalazi u istini da niko u Prolivgori, čast rijetkim izuzecima, nije raspoložen i ne želi da mafija ode, samo zbog toga se Prolivgorci  ne bune, oni su uvijek bili, ali će  biti i ostati uvlakači i sluge svake blasti, bilo koje,  i to  je pravi odgovor. I da odmah rasčistimo: najnoviji „bunt“ povodom cijena  struje, organizovan je, u smislu brojnosti prisutnih,  od strane Đukanovićeve policije, a sve u političku korist mafijašice Ćalovićke i izonanisanog mafijaša Medojevića, to je jedina istina, ona nije „živa“ kao ona koju zastupa mafijaški  novinarski ađutant Darko Šuković, nego ova istina diše.

Nije tačno, kako Milačić navodi, da mafijaši samo: „…imaju moć i vlast, i osjećaju se sigurno. Imaju svoju banku, tu gomilaju svoj novac. Imaju svoje medije, tu gomilaju svoje laži. Imaju svoje intelektualce, tako vrše svoju propagandu. Imaju svoje institucije, tako prave sistem po sopstvenoj mjeri. Imaju svoje kriminalce, tako unose strah u naše kosti.“

Ali, nemaju oni samo od Milačića navedeno, oni imaju skoro SVAKO stvorenje u Prolivgori, jer  skoro svako želi da bude njihov, to mu je cilj, to mu je svakodnevna i životna orijentacija, u Prolivgori druge nema. Nije tačno da su Prolivgorci isprepadani, da su puni straha, i da se njima upravlja manipulišući njihovim navodnim strahom. Ne, „strah“ im je samo pravdanje kako bi, u neograničenim količinama, i javno, mogli da jedu mafijaška govna u ogromnim količinama i da ih vare kao slatku čokoladu.

Nije tačna ni Milačićeva tvrdnja da su mafija i Prolivgorci „zagrljeni omertom“. Naprotiv, u  Prolivgori svaki Prolivgorac zna ko je i što je mafija, i što mafija radi! I ne samo da se sa tim slažu, oni to na svakom koraku podržavaju.Netačno je da je mafija zgrabila i uzurpirala institucije, jer su institucije bile isto takve i u doba komunizma kojim se prikrivao zločinački i mafijaški karakter Titove sramotne višedecenijske diktature. Institucije su ostale, po svojoj suštini i karakteru, iste kao u doba Josipa Broza, ali se desila  jedna nova stvar: činjenica da su one mafijaški instrumenti postala je potpuno očigledna. I što se desilo? Ništa, Prolivgorci su sa tom činjenicom oduševljeni.Omerta je zakletva ćutanja kod italijanske mafije. Da li ona važi u Prolivgori? Taman posla, naprotiv. Prolivgorci ne mogu da zdrže, a da sve ne izlaju, takvi su.

Milačić  nastavlja: „…ukoliko želimo da stvorimo društvo na poštenim, zdravim i lustriranim temeljima, nakon pravičnog suđenja, sprovesti najodgovornijeg i najodgovornije u zatvor.“ Ali, Milačić ne kaže da je ovakav put,  koji citira, i sve uz poziv za totalni bojkot institucija, počev od parlamenta pa dalje, prvi predložio Slavko Perović. Tako Milačić  sopstvenom „omertom“ ostaje u rovu autocenzurisanih „novinara“ proizašlih iz mračne „novinarske“radionice Miška Perovića, teškog mafijaša, ada kako.

Milačić konstatuje istinu da u Crnoj Gori, osim permanentne pobune Liberalnog saveza, drugih pobuna uopšte nije ni bilo, i objašnjava da do pobuna nije došlo niti dolazi zbog toga  što nam se nepostojanje pobune vraće: „Kao bumerang sa iscrtanim likom Mila Đukanovića. Kao kazna što smo zavaravali sebe. Kao usud i opomena. Kao kletva.“Ovo nije tačno, jer je lik Mila Đukanovića u kući skoro svakog stvorenja u Prolivgori, on je obožavani lik, bez obzira da li se njegova slika nalzi i faktički u kući, ili je nema, ali je ova obožavanost činjenica. Takođe, nije tačno da su Prolivgorci varali sami sebe, nikako. Naprotiv, oni su se dobrovoljno, i pri punoj svijesti, odlučili da idu stazom Mila Đukanovića, svjesni svega što ta staza sa sobom nosi, a što se može u najkraćem definisatii  kao zločin, to je njihov svjesni i namjerni izbor, tu se ne radi ni o kakvoj prevari Mila Đukanovića, niti o činjenici da ih je on zajebao. Ne, on im je ponudio sve što su oni iz petnih žila i željeli, i imaju ga.I nije tačno da je samo vladajuća klika sazdana od „malih, korumpiranih i prodanih duša“, ne nikako! Takva je skoro sva Prolivgora, u tome je „tajna“ njenog dvadesetogodišnjeg katastrofalnog stanja.

Sva naredna Milačićeva priča kako se Đukanovićeva hobotnica može slomiti samo „zajedničkim i građanskim naporom“ čista je Milačićeva zabluda ili laž, a u svakom smislu ide na ruku Đukanoviću. U Crnoj Gori je nemoguće organizovati pokret koji bi krasio zajednički i građanski napor, jer nikakvog ljudskog tkiva za taj i takav pokret nema, svi su Prolivgorci pod komandom Đukanovića. Ali, s obzorom na činjenicu da se je sva „opozicija“ već odavno prodala  Đukanoviću, njemu su potrebna nova i lažna „opoziciona“ imena, jer iz inostranstva posmatrano, nije moguće da su u Prolivgori svi za Đukanovića, a činjenica je da jesu. Onda tu činjenicu treba prikriti tačno ovako kako govori Milačić. Da bi se Milačićevom  planiranom naporu dala snaga, organizovan je i onaj miting strujaša, sve je to očigledno. U tom Milačićevom pokretu naći će se sve sluge režima počev od sramotnog Branka Lukovca, preko fašiste Jevrema Brkovića i drugih „Dukljana“, pljačkaša i lažova miška perovića. takođe će biti i Srba, ali i svih ostalih, tu će biti i Milošević-Đukanopvićev general Grahovac, Šerbo Rastoder,  zašto ne i Bešlić i mnogi drugi, i eto „pokreta“, hahahahaha, kad bi se zajebavali, pa ko voli, nek izvoli.

Milačić nastavlja kako u pokret treba da uđu: „Svi parlamentarni i svi vanparlamentarni opozicioni subjekti, sve studentske i sve sindikalne zdrave snage, sve medijske i sve civilne autonomne oaze, svi slobodni i svi opozicioni organizmi koje postoje u Crnoj Gori. Sve ono što je ostalo neprogutano i neusisano u njihov sistem.“

Pitao bih Milačića: koji su to vanparlamentarni opozicioni subjekti? Koje su to studentske i sindikalne zdrave snage? Koje su to medijske i civilne autonomne oaze? Koji su to slobodni i opozicioni organizmi koji postoje u Prolivgori? Što je to ostalo neprogutano i neusisano i mafijaški sistem? Umjesto Milačića, odgovoriću ja: NEMA IH!

I konačno, nazivajući buduću tvorevinu Nojevom barkom koju imenuje „Savjetom za demokratizaciju“ Milačić predstavlja taj budući „savjet“ kao „koordinaciono tijelo“ u kojem će: „…učestvovati predstavnici svih alternativnih i kritički nastrojenih tačaka društva, svih onih koji žele demokratsku smjenu režima i princip smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Svih onih koji neće saradnju sa kriminogenim režimom.“ A pošto takvih u Crnoj Gori nema, ko će biti članovi savjeta? Odgovaram: najamničke sluge mafije. A sa kim će „koordinirati“ i koga „savjetovati“ ? Ni s kim i nikoga, jer nemaju koga.

A kome takva prazna „savjetodavna“ vreća puna prolivgorskog smeća odgovara? Don Milu, naravno, ali i Prolivgorcima.

Biće im, makar neko vrijeme, interesantno, eto nove „priče“ za stare kafane!

29 januara 2012.g. MNOGO O MOAZIJU

Dominik Moazi, pisac knjige „Geopolitika emocija“ napisao je tekst, objavljen u „Vijestima“, koji je, zapravo, sama srž podlosti evropske, a to znači, zapadne poltike.

Odmah u početku Moazi tvrdi da: „Demokratske države ne pate samo od spore reakcije u trenucima krize, već i od teškoća sa kojima se suočavaju prilikom svog projektovanja u budućnost i dugoročnog planiranja“

Nećemo se pitati što ovaj pasus znači, jer odgovor znamo, i evo ga: Nije tačno da su demokratske države spore, nego je tačno da su sve svjetske, ali i regionalne ekonomske, i političke krize, osmišljene i planirane u vrhovima najmoćnijih multinacionalnih kompanija. Države „demokratske“ samo su puko oruđe, i oružje korporacija da se takva „politika“ usvoji, i počinje sprovoditi, i sprovodi se.

Što je Evropa, zajedno sa SAD, nego oruđe u rukama najmoćnijih pljačkaša koji djeluju iza scene, a svoju pljačku i još mnogo, mnogo toga, ratove na primjer, pandemije na primjer, genetski modifikovanu hranu naprimjer, vakcine na primjer, masovno proizvode, a sve prikriveno pričama o demokratiji, ekonomskom prosperitetu, slobodi, ljudskim pravima, i još mnogo čemu pozitivnom, kad onamo: Gvantanamo, Irak, Avganistan, priprema se Iran za smrt, prije toga je rat Irak – Iran, te juriš na Rusiju posredstvom Jeljcina, onda rušenje Jugoslavije, pa Bosna, Hrvatska, rat u Iraku, ma da ne pričam, samo da kažem, dođe nam i vječiti Đukanović, njihov igrač, čista prodana im kanta konzerve otrova koja djeluje po njihovom naređenju i satu, a sve mu se krvavo i bogato plaća, i ne samo novcem, nego i životima našim.

Kad će Moazi napisati istinu da evropske ZAKONE (!) donose tri tajna tijela Evropske unije, tijela koja niko nije unio u bilo koji Evropski akt kao izabrana na izborima i zakonodavna! Po aktima Evropske unije, ta tijela ne postoje, a ona na tajnim sjednicama donose evropske zakone! Niko za njih navodno ne zna, osim onih koji su Evropu pravili da bi služila njihovoj pljački i diktaturi. Ko bira evropsku vladu, kako se ono zove – komisija? Niko, neizabrani političari odlučuju o našim sudbinama. Što su američki predsjednici, uključujući Obamu? Što je onaj klovnovski evropski „predsjednik“, što je Barozo, što su svi? Ništa drugo nego stravično plaćeni crni i bijeli pioni na mračnoj šahovskoj tabli ogromnog šaha sa planetom Zemljom, to su oni, pa i Moazi! Kad će to Moazi da napiše, a sve zna? Nikad, jer za takvo pisanje nije plaćen, hahahahaha!

Nije tačno da su demokratije spore, nego se one ponašaju van ljudskog razuma i u skladu sa kriminalnim ponašanjem elita multinacinalnih korporacija. Zar krizu nijesu planirale i sprovele najveće svjetske banke, o kojega li čuda molim vas, američke! I što je Obama prvo uradio? Uvalio im je ciklione novih dolara, darovao im opljačkane ciklione, a svu krizu tako prebacio na leđa američkih, ali i svjetskih građana! Da, oni plaćaju sopstvene krvave pljačkaše! Isto se radi i u Evropi, to vam je zapadna „demokratkija“!

„Je li demokratsko vrijeme presporo da bi odgovorilo na krizu i prekratko da bi se pravili dugoročni planovi?“ kao, pita se Moazi, jer laže. Nije presporo nikako, ali je stvar u tome da demokratije niđe na svijetu – nema. Ona je laž za otvorenu diktaturu multinacionalnih korporacija, i to svega nekolike, a kad zagledate malo dublje, iza njih nekolike čita se jedno prezime – Rotšild! Oni upravljaju svijetom, niko drugi!

U nastavku teksta Moazi hvali italijanskog premijera Montija, čuvenog bankara, ali i člana malobrojne kaste onih koji koji vladaju svijetom, Rotšildovog namjesnika. Ni riječi Moazi ne kaže o Berluskoniju i kako je došao na dugotrajnu vlast u Italiji. Izborima? Kako da ne, za sve one koji su budale, ali ja nijesam.

Moazi nastavlja svoje „pisanje“ i kaže: „I u Sjedinjenim Državama politički sistem je sve manje funkcionalan. Politički filozof Frensis Fukujama ide toliko daleko da kaže da bi „vetokratija“ mogla trijumfovati nad demokratijom, bez obzira na to ko pobijedi na predsjedničkim izborima 2012. Podjela vlasti, princip koji su ustanovili osnivači SAD pod uticajem filozofa poput Monteskjea, danas dovodi gotovo do blokade.“

Ovo je suštinski dio Moazijevog trtljanja i plan njegovih šefova. U njemu se otvoreno kaže da Amerika ulazi u otvorenu diktaturu, i to do daske. Diktatura se krije iza izmišljotine, inače Rotšildovog plaćenika Fukujame, one stravične terminološke riječi „vetokratija“. Znači, poručuje Moazi koji ZNA što će se dešavati, i što se dešava, uzalud glasate i za predsjednika i za zakone, ako ne budete slušali, na sve vaše odluke stavićemo VETO! Naravno, sve u skladu sa Zakonom. Džordž Buš je svijim lažnim Patriotskim zakonom, uveo Ameriku u prvi stadijum fašističke diktature, ali se u njoj, država je to poštenog svijeta, već javlja pobuna koja prijeti da preraste u cunami!

Biće ova godina više nego zanimljiva.

„Demokratske države ne pate samo od spore reakcije u trenucima krize, već i od teškoća sa kojima se suočavaju prilikom svog projektovanja u budućnost i dugoročnog planiranja. Na obje strane Atlantika, politički lideri znaju šta moraju da učine za svoje zemlje, ali ne znaju kako da dobiju novi mandat ako to zapravo urade. Čini se da su strukturalno osuđeni na kratkoročnost“ nastavlja Moazi da laže.
Ne bave se lideri, ni poslanici, ni vlade, projektovanjem srećne budućnosti svojih zemalja, nego projektovanjem sigurne pljačkaške budućnosti korporacija, ali je sve postalo više nego očigledno. Što radi Moazi? On priziva da Zapad uvede diktaturu tipa Staljinove ili Hitlerove, on to obnaroduje, ali diktaturu koja će funkcionistai na bazi „demokratskih“ zakona, a ne na osnovu terora, o ne! Moazijevi šefovi ubijaju stanovništvo svojih zemaljka, i čitave Planete, na nekoliko drugih načina. Ali, ti načini se vide, i njihov savršeni zločin neće proći, neće!

„Kina je s pravom ponosna što može da se „projektuje“ u 22. vijek. Ali Kina taj kvalitet dugoročnog razmišljanja duguje mnogo više svojoj kulturi nego prirodi svog političkog sistema. Kinezi razmišljaju na duge staze zato što su Kinezi, a ne zato što nisu demokrate“ kaže Moazi!

Ovo je strašno, groteskno, prljavo, rasističko i lažno žvrljanje, kao da ga je žvrljao Sveta nam Marović! O budućnosti Kine, molim vas, odlučuje kineska kultura, a ne činjenica da Kinezi decinijama, decenijama žive u mafijaškoj i neviđenoj „komunističkoj“ diktaturi kojoj je jedini cilj, kao i Rotšildima, i Americi, i Evropi – da pljačka. Moazi ne kaže ni riječ o Mao Ce Tungu, njegovom iskopavanju kineskog naroda, njemu koji je, samo u takozvanoj „kultrunoj revoluciji“, pobio šezdeset i pet MILIONA Kineza, spalio im vjerske hramove i drevne, drevne knjige. O tome, kao i svaki lažov, Moazi ćuti. Važno mu je da je kineska ekonomija učinkovita, i poručuje: kineski diktatorski put treba slijediti i Zapad, samo tako i nikako drugačije, ma demokratije su „spore“. A koliko su ubistveno ubilačke Moazi, pitaj Latinsku Ameriku!
„ Na kraju krajeva, ogromna većina Kineza ne sanja demokratiju, čak iako je na pomolu nešto poput civilnog društva, i stvara nove interese i zahtjeve koji više ne mogu biti potpuno kontrolisani ili manipulisani, kao u prošlosti.“ Kako će da je sanja, kad i samo sanjanje demorkatije u Kini vodi u grob ili kineski zatvor, diktatura je ostavila i ostavlja svoj neizbrisivi trag i na Kinezima ! Ali, Moazi najavljuje nešto u Kini poput civilnog društva, pa biće i demokratije, strava!

Ali, za razliku od Kineza, po Moaziju molim vas, većina neviđeno diktátorské, i idiotske, zločinačke Sjeverne Koreje sanja(!) da pređe u „demokratsku“ Južnu Koreju!? Ko sanja Moazi? Milioni robota u ljudskom obličju kojima su mozgovi, i duše, totalno, i do dna isprani nečuvenom diktaturom, oni sanjaju? Pa da imaš trunčicu obraza pitao bih te bitango: da li si ti ikad u životu osjetio stid. A ja tvrdim, isti si kao Milo, isti kao Sveto, isti, nikad ti stida nijesi imao, ti se zločinom i obmanama ponosiš, kao i oni, kreaturo!

„Većina Kineza možda ne želi da ima vlast kao Zapadnjaci, ali bi bilo pogrešno pretpostaviti da je njihova jedina ambicija da troše poput Zapadnjaka. Što su uspješniji, to će biti sve nezavisniji i očekivaće veće poštovanje i uvažavanje od onih koji njima vladaju.“

Moazi, i ovo ti je laž! Kinezi drugu vlast ne mogu da žele, o njoj ne razmišljaju, jer su i njima mozgovi i duše isprani u stravičnoj komunističkoj diktaturi, kao što sam već rekao. Oni imaju samo jednu želju, da se obogate na bilo koji način, i samo da kupuju,kupuju,kupuju i troše, troše,troše. U svemu tome su sljedbenici zapadne sramotne materijalističke i trgovačke „kulture“, to je jedina istina o njima! Ni oni, ni kompletan Zapad, Boga nemaju. Njihov Bog je novac, a crkva im je banka, eto!

„Trenutna kriza u naprednim zemljama, koja bi mogla dovesti do globalne recesije (ako već i nije), ne samo da otkriva mnoge boljke demokratskih režima, nego takođe djeluje kao njihov inkubator i ubrzava ih. A ipak, moglo bi se ispostaviti da kriza ima čak jači uticaj na nedemokratske sisteme za koje se čini da su efikasniji, ali su u stvarnosti puno krhkiji. To vidimo u porastu nemira i u Rusiji i u Kini.“
Ovo je već laž ravna Hitlerovim ili Staljinovim lažima. Krizu je neko proizveo, kao i svaku do sada. Znamo ko, ali se Moazi na UZROK ne osvrće. On je agent, ma kaki Evropski posmatrač, on je đubre! I kriza ne otkriva „boljke“ demokratskog režima, nego otkriva krakove džinovskog korporacijskog oktopoda koji, već decenijama, davi i ubija demokratske zemlje, a Sjedinjene države bile su prvi njegov najbogatiji plijen, a sa padom SAD počeo je da pada i Svijet.

Eto nam istine! Ova priča Moazijeva o Rusiji i Kini je isto laž, a radi se o strahu da će ove dvije sile preživjeti krizu i da se neće dati Rotšildima da ih stave u zadnji džep, to nikako. Zbog toga Moazi pizdi, baš kao i njegovi šefovi, pljačka i tiranija se približavaju kraju!
I neka lude!

26 januar 2012.g. NEŠTO O VESELINU VUKOTIĆU

Čestitajući malom broju današnjih liberala veliki praznik, dvadeset i dvije godine od čarobnog djela – osnivanja Liberalnog saveza Crne Gore, želim vam reći da te čitave godine veličanstvenog djelovanja Liberala u Crnoj Gori nijesu promijenile ništa! Ako postavimo pitanje: zašto je to tako, možemo dobiti jedan jedini istiniti odgovor, a on glasi: da nije promijenjeno ništa, jer narod u Crnoj Gori ne postoji, ođe bitiše biološka smjesa koju treba imenovati jedinim imenom koje zaslužuje – stvorenja. I ta stvorenja su – niko i ništa, oni su biološki rasni, a duhovno, i u pitanjima srca i mozga, oni su niko i ništa, otrovna kaljuga. Sve nam je to, pored biserja drugih otkrića koja su bila namjerno skrivana od razuma i srca, razotkrio LSCG, i vječita mu hvala, i njemu, i genijalnom čovjeku koji ga je osnovao, i čitavo vrijeme vodio – Slavku Peroviću. Ali, Crnoj Gori, dokazalo se, on nije trebao, ni on, ni liberali, Crna Gora je pljunula na njih, a zagrlila nikogovića i ništavčinu od Mila Đukanovića, i tako pokazala svoje jedino istinito lice, ono koje je nakazno, drugog lica ona nema.

Podržavam ukidanje bloga Slavka Perovića. Tim činom Perović je definitivno pljunuo to nakazno lice stvorenja, i u oči im rekao: ne, nećete vi mene više lagati, sramotna đubrad jedna! Kusajte govna Milova, ona su vaša hrana, to je vaša vjera jedina!

Kad sam vidio taj viteški Slavkov čin, odlučio sam da ja pokrenem ovaj blog. Nikako kao nadomjestak Slavkovom, nemoguće, nego kao moje malo dvorište slobode, jer velikog u Crnoj Gori nema, niti ga može biti. Bio sam ponosan kada su moje tekstove, neki nikovi, počeli označavati kao Slavkove, ali ih moram razočarati: ne, nijesu Slavkovi nego moji, a to poređenje sa Slavkom mi je najveći kompliment, i na njemu zahvaljujem. I da vam odmah kažem: Crna Gora već odavno nije Crna Gora i ona zaslužuje da joj se ime promjeni, ako ne zbog čega drugog, a onda, makar, zbog naših predaka koji su imali Crnu Goru, i ona njih, bili su sveto j e d n o. Moje ime za Crnu Goru je, od danas, Prolivgora, drugoga imena nema i ne može ni biti…A najveći Prolivgorac među Prolivgorcima je Milo Đukanović! Zasluženo, ada nego!

„Vijesti“ su, ada kako, prenijele tekst Veselina Napoleonovoga Vukotića, pod naslovom „Božićne rasprave“ u kojem se Vukotić pita: „Zašto se na Zapadu sve više čitaju Džozef Kembel (slavni mitolog), Klod-Levi Stros?“ Naravno, Vukotić laže, jer na Zapadu se sve više i više čitaju ljudi koji razaraju višedecenijsku kobnu politiku SAD i otkrivaju ko iza nje stoji! Naime, istina je da Prolivgorom vladaju Đukanovići, ali je i istina da sa SAD vladaju Rotšildi, ali ne samo sa SAD nego i sa ogoromnom većinom svijeta. Zna li, za ovo što napisah, i Vukotić? Zna,ada kako. Pa zašto ćuti? Ćuti jer je mafijaška desna ruka u sprovođenju mafijaške „ekonomije“ koju je on, o drskosti, bombastično nazvao „crnogorska ekonomska škola“. Inače, Vukotić nije samo strahotni pljačkaš, on je i jedan od izdajnika Ante Markovića, i njegovog veličanstvenog programa za spas Jugoslavije. Vukotić je bio i ostao član samog jezgra operativne Miloševićeve klike u Prolivgori koja je, za Miloševićev račun, i u ime velikosrpstva-četništva, izvršila, onog zlikovačkog januara, državni udar. Ako me pitate što mislim o onda srušenim prolivgorskim „komunistima“ reći ću vam: zasluženo pometeni, bijahu to ista govna kao i njihova đeca, ista ta đeca koja su ih uništila, ali mnogi od pometenih se brzo prodadoše svojim uništiteljima, jer, nije se reklo uzalud: para buši, đe burgija neće! U tom smislu su rušitelji Đukanović i Vukotić, ali oni koji su i srušeni, pa kupljeni, postali cjediljke kroz koje mafija cijedi kaljugu Prolivgore!

Zatim se ovaj vrli vjernik mafiji,Vukotić, kao vraća na Bibliju, on, taj „čuveni“ znalac Biblije i svega što ona u sebi nosi, (jes, „znalac“ je kad bi se sprdali), pa kaže„Bogovi su nam dali riječ, a ne vatru, dali su nam duh, ne fizičku moć!“ Da ne ulazim dublje u ovu Vukotićevu laž, samo da ga pitam i u vaše ime: ako su nam Bogovi dali duh i Riječ, kako ti Vukotiću možeš i smiješ biti desna ruka mafijaša Đukanovića? Odgovor odmah dolazi: Tamo si, jer ti je Đukanović omogućio beskrajno pljačkanje, on je tvoj „Bog“ Vukotiću, i „Bog“ ogromne većine Prolivgoraca!

Onda se, vjerovali ili ne; Vukotić pita: Kuda ide ovaj svijet? I kao, traži na njega odgovor, ali on od odgovora bježi, jer je istinit. Ovaj svijet Vukotiću, pod kapitalnom manipulacijom Rotšilda, ide u konačni sunovrat. Takve bezdušne i nepoštene protuve i prevaranti kao špto si ti, i pljačkaši, jezgro su globalnog užasnog Rotšildovog putešestvija, on i oni sve to znaju, ali je uvjeren da će, nakon sunovrata Zemlje i njenih stanovnika, on preostati sa nekolike stotine miliona, milijarde ljudi će namjerno ubiti, on ostaje da vlada, da caruje. Između same suštine Rotšilda, i bilo kojeg diktatora, i tebe Vukotiću, nikakve razlike nema. I lažeš Vukotiću kada kažeš da su inercija i predrasude te arogancija neznanja glavni krivci za sve što se dešava. Ne Vukotiću, krivnja se nalazi na drugom mjestu. Rotšildi kontrolišu svjetske finansije, oni su kreirali i ovu krizu nastalu 2008-e, oni pljačkaju svjetske resurse, oni kontrolišu i imaju u vlasništvu skoro sve najmoćnije multinacionalne korporacije, počev od Američkih federalnih rezervi pa sve dalje do njih najmoćnijih, kontrolišu farmaceutsku industriju, proizvodnju genetski modifikovane hrane (goli otrov), proizvodnju nafte i svih energenata, kontrolišu Holivud i industriju zabave u SAD, a to znači i u svijetu, Evropa je nohovo vlasništvo, kontrolišu obrazovanje, izdavaštvo, medije, sport, drogu, sex, prostituciju, kontrolišu ama sve, a kako? Putem apsolutne kontrole svakog američkog predsjednika, i apsolutne kontrole američkog kongresa, ali i američkih građana. Što je Obama Vukotiću? Samo još jedna njihova prevara, i ništa više, i ništa manje. Kome služite ti i Đukanović? Njima Vukotiću, njima, a plaća vam se pljačkom po cijenu ubijanja sopstvenih Prolivgoraca, a oni sve to podržavaju.

Vukotić kaže kako je riječ eho duha! O kako ponižavajuća definicija. Riječ je izraz duha, ako duha ima, ali ga kod Prolivgoraca skoro redovno nema. Zbog toga je Milo Đukanović izraz otrova koji u Vukotićevoj mentalnoj jami nastanjuje onaj sveti prostor u kojem bi trebao obitavati duh.

Dalje u tekstu Vukotić kokadače o Špengleru, Aristotelu, Platonu, Bergsonu, o majko mila, govedo muče glumeći pamet i obrazovanje, kad tamo…zamislite Vukotićevu tvrdnju kako je teorija najbolja praksa! Znači, svi ratovi koji su nas zadesili, sve što se izdešavalo samo u zločinačkom dvadesetom vijeku, sve je to, po Vukotiću, „teorija“, ali ne i praksa. Život govori drugačije: sve je to praksa koja teorijama manipuliše kao pokrićem za zločine. U istoj poziciji su Đukanović i Vukotić, jer je tvorac zločinačke „crnogorske ekonosmke škole“ Milo Đukanović, a ne nikako Vukotić, a obojica su njeni korisnici. Koju su ekonomsku školu obojica završili i sprovode je? Ada mafijašku!

Vukotić blebeće i dalje pišući kako dolazi vrijeme individualizma: „Individualizma zasnovanog na vrijednostima razuma i humanosti… Individue kao subjekta, a ne objekta… Da li je čovjek kao ljudsko biće došao u fazu da sa osvajanja svijeta van sebe, pređe na osvajanje svijeta u sebi?“ Koristim priliku da pitam Vukotića: Da li je „individualizam“, njegov i Đukanovićev, zasnovan na vrijednostima razuma i humanosti? Da li Vukotić i Đukanović osvjaju svijet u sebi? Odogovorom na ova pitanja padaju sve Vukotićeve laži, jer mafija, pa i Vukotić i Đukanović, djeluje na osnovu zločina, ubistava i pljačke. A kako je to moguće? Tako što se humanizam i vrijednost od strane mafije nasilno guraju u smeće, a zločin i pljačka postaju „ideali“. Prolivgorci su čisti dokaz. Sve ovo zna Vukotić, ali, šušte li pare, šušte, šušte, šušte…

Vukotić plete svoj otrov i dalje, pa kaže: „U najopštijem, današnji industrijski kapitalizam sve više evoluira u jedan novi tip – koji se sve više identifikuje kao kulturni kapitalizam.“ Nije tačno, kapitalizam je na istom mjesti đe je uvijek i bio, njegova osnovna ideja je: osvoji pa vladaj,a vladaj da bi pljačkao. A kapitalistiška kultura u glavnom i nije ništa drugo nego odbrana takve pozicije za korist kapitalizma. Isto to radi i takozvana kultura u Prolivgori, tu nikakve razlike nema. U ovom trenutku sjetite se mračnog prolivgorskog „kulturnog“ para Radmile Vojvodić i Đage Mićunovića, i sve vam, je jasno, zar ne? Da!

A pogledajte sada što kaže prolivgorski mafijaški mudrac od Vukotića, zvani Laj Ne Stani: „Proizvod kulture je proizvodnja ljudskog iskustva. Često se to zove ekonomija iskustva, industrija iskustva…“ Oh, kakva laž. Kultura je vjerodostojna slika iskustva, ono je, zajedno sa Gospodom, njena inspiracija, a sve to Vukotić Laj definiše kao „ekonomiju“ iskustva, pa je tako, po Laju, jedan Bah bio „ekonomista“. Istim „pristupom“ Milo Đukanović nadmašuje jednog Pikasa. Što radi Vukotić? Tačno sve što Rotšildi žele: laže i pljačka, i ubija istinu. Sve isto i po stoj naredbi čini i Đukanović. Ko je od kulture planski napravio „robu“? Zločinački kapitalizam i niko drugi. A zašto? Da bi je uništio kao nosioca istine, jer je istina za njih zlo i treba je na svaki način – uništiti. A što je Prolivgorska kultura? Ona je zaštitnik mafije, zaštitnik Đukanovića i Vukotića, ona je, bez izuzetka, nosilac mafijaške laži. Da nije, bilo bi u Prolivgori drugačije, ali nije, sve je isto kao i prije dvadeset i dvije godine Prolivgorci. Vaš jedini pravi praznik je Dan Vođine Prdnjave, koju kao zrak dišete punim plućima.

A ko ste i što ste? Isti ste kao Đukanović i Vukotić, i ređaj dalje s reda imena, nema greške, ne može da je bude, čak ni tehničke…

22 januar 2012.g.

Samo prije dva dana ponovo se oglasio mafijaško-udbaški razglas u liku nekadašnjeg Miloševićevog generala i več višegodišnje lične Đukanovićeve političke i ljudske krpe od Blagoja Grahovca. Svoj „tekst“ pod naslovom „Đavolje klupko“ jezivi general počinje sa, za mafijaše, tako uobičajenim i prevarantskim „otkrivanjem“ Amerike, pa kaže:

„Godinama sam uporan u dokazivanju da organizovani kriminal i korupcija postaju gornje geopolitičko sredstvo.“ Zanimljivo Grahovčevo „otkriće“ utemeljeno na beskrajnom bestidu i drskosti generala: pa ko nije svjestan među crnogorskim stvorenjima, ovakvog Grahovčevog otkrića, ima li ih nesvjesnih? Nema, to je ono najveće otkriće kojim je zauvijek skinut veo lažnog poštenja sa podlih lica i još podlijih namjera sadašnjih crnogorskoh stvorenja.

Ne Grahovče, ti koji se nikad nijesi ni zastidio što si bio general u vojsci najvećeg poslijeratnog ubice Slobodana Miloševića, jer ako si bio demokrata i borac za slobodu, kao što se lažno predstavljač, a isto to čini i tovj idol Đukanović, kako si mogao služiti Slobodanu Miloševiću, a ne stati u front protiv njega? Osim ako te nije vodila ruka cijinog špijuna Jovice Stanišića? Jeste generale, Stanišić je bio tvoj stvarno nadređeni, a njega je vodila cia. Zar se, generale, tvoje „otkriće“ mora nekome dokazivati? Da li si ikad napisao za Mila Đukanovića da je gospodar crnogorske mafije, da li si ikad rekao da on, sa svojim bratom Acom i sestrom Anom, predstavlja crnogorsko mafijaško leglo, da li si ikad napisao da mu je, pored brojnih ostalih pomagača, Miodrag Perović, takođe pljačkaš i mafijaš, bio i ostao desna ruka u zatiranju Crne Gore? Nijesi generale Grahovac, a zašto? Pa ti im služiš generale, vođen si istom službom kojom je bio vođen i Slobodan Milošević, a koja se zove cia.

Neću napisati ni slovo o tvojem pominjanju Nagorno Karabaha, ali ću reći nekolike o tvojem pominjanju Milana Roćena kojeg napadaš, naravno glumeći taj naručeni „napad“. Đe bijaše ti sa tvojim „napadom“ generale u ono vrijeme kad je Roćen godinama bio obični velikosrpsko-četnički sluga ondašnjem Miloševićevom „ambasadoru“ u Moskvi i poznatom velikosrbinu Dači Ž. Markoviću?Ne bijaše onda ni tvojih „napada“, ni tvojeg „pisanja“, ali ne bijaše ni tvojeg demonstrativnog skidanja uniforme generale i njenog bačanja u klozet, jedinog mjesta koje zaslužuje. Znaš li generale, ko je Roćena tada, kad je trebalo, politički i ljudski satro? Znaš ti to odlično, znaš ti sve o Slavku Peroviću i Liberalnom savezu Crne Gore generale, oni su satrli svu sramotnu i zločinečku „politiku“ Mila Đukanovića, pa i ulogu smeća od Milana Roćena u njoj, ali se ti, kao i većina crnogorskih stvorenja, praviš kao da o tome pojma nemaš, jadove.

Takođe, glumeći nekoga ko ne zna, ni riječ ne kažeš što je suština Đukanovićeve posjete svojem mafijaškom sabratu Alijevu? Daljnji razvoj kriminla, mafije, pljačke, to je suština Grahovče, a kad ćeš i to „otkriće“ napisati? Nikad Grahovče, a i kad ga budeš ikad napisao znaće se da je naručeno sa iste mafijaške adrese, mafijaški ambasadore.

Zašto je Alijevu podignut spomenik u Beogradu? Zašto lažete da srpska politička i intelektualna elita nikad nije čula za Alijeva?Zna politika srpska odlično za koga je spomenik naručila i kome ga podiže. Zar nije spomenik Alijevu spomenik mafiji kao uspješnom obliku đavolovog djelovanja? Jeste generale Grahovac, znate vi to odlično, i lažete da ne znate. Zar, generale, spomenik Alijevu nije uvod u podizanje spomenika u Beogradu ratnom zločincu Ratku Mladiću, isto takvom Radovanu Karadžiću, i isto takvom Slobodanu Miloševiću? Zar Milo Đukanović kao najpodliji izvršilac jednog od centralnih ciljeva velikosrpstva, a to je satiranje Crne Gore, ne zaslužuje spomenik ,još za života, u Beogradu? Zaslužuje, i te kako, jer tako preciznog, bestidnog, i sposobnog za svaki zločin, velikosprskog vojnika velikosprstvo odavno imalo nije, a ni cia kojoj, kao i ti generale, on pripada!

Lažeš generale da je KGB razbio Jugoslaviju. Tada je na čelu Rusije bio mafijaš Jeljcin koji je istovremeno bio, baš kao i Slobodan Milošević, američki čovjek. Jeljcinovim posredstvom, Amerikanci su bili skoro progutali Rusiju, već su bili počeli da slave svoju pobjedu. KGB je, u zaljuljanoj i progutanoj Rusiji, bio kao i Rusija: zaljuljan i pogubljen, nije znao đe je, a kamo li da ruši Jugoslaviju. Za taj zločin bio je strateški i operativno nespreman, to nije bio njegov cilj što i ti Grahovče dokazuješ činjenicom da ne navodiš ni jednu jedinu riječ u pokušaju da objasniš: zašto bi to KGB radio?Zašto tako teško lažeš generale? Pa zbog toga Grahovče, jer po naređenju odgovaraš na dokazane tvrdnje Slavka Perovića da je cia, i niko drugi, uz operativnu ulogu ogromnog broja svojih jugoslovenskih oruđa tipa Slobodana.Miloševića, to i uradila, to je bio cilj američke politike, kao što je njen cilj da konstituiše Veliku Srbiju, znaš ti to odlično generale, ali…

Ako je tačno tvoje „genijalno“ uvjerenje da: „Nije moglo biti efikasnijeg razbijačkog alata od međusobnog bratoubilačkog sukobljavanja srpskih i hrvatskih nacionalista. I još spregnutih sa svojim mafijama“, zašto si vjerno i odano služio zločincu i rušitelju Jugoslavje Slobodanu Miloševiću generale? Služio si mu, jer si vjerovao u svaku njegovu očiglednu laž za čije otkrivanje nijesu bila potrebna nikakva naučna istraživanja, već običan pogled, ali, ti si sve one koji su imali običan pogled, smatrao antisrbima i izdajnicima. I kako te nije stid da ovdje u prvi plan stavljaš srpske i hrvatske nacionaliste, a ne narode koje su šovinisti izvarali, i što je , u tom slučaju, sa Bošnjacima generale, zašto ih ne pominješ, njih, najveće i nevine žrtve zločina rušenja Jugoslavije? Ne pominješ ih, jer kvare računicu tvoje ogavne laži.

Interesantno ti je „otkriće“ da su nacionalisti spregnuti sa mafijama, ali je činjenica sljedeća: možeš biti nacionalista koliko hoćeš, ali ne moraš biti spregnut sa mafijom, ali, ako si u politici crnogorskoj na bilo kom nivou, ti nijesi ništa drugo nego službenik mafije! Kriješ tu kapitalnu činjenicu kao zmija noge Grahovče, jer u duhovnom smislu, reptil si ti generale, u tebi duha ni poštenja nema. Kriješ i ko upravlja i vlada balkanskim mafijama? Ista služba koja i tebe vodi, i Đukanovića, i mnoge drge, a zove se cia.

Kažeš: „Nacionalistički i šovinistički pokreti u obje republike, ojačani onima iz Crne Gore, spregnuti sa mafijama, po scenariju i želji vođa su odrađivali svoj posao“. Lažeš generale, ti pokreti nijesu bili „ojačani“ onima iz Crne Gore, nego je crnogorka vlast dovedena državnim udarom Slobodana Miloševića izvršenim u Crnoj Gori deseti januara 1989-te, kao što je istina da je skoro sva Crna Gora stala svom snagom sopstvenog nesojstva iza zločinačke Miloševićeve „politike“, ali i iza osoba (Bulatović, Đukanović, Marović) za koje se, prethodno, u Crnoj Gori uopšte nije znalo. Na primjer, ko je znao sa jednog lažnog opozicionara koji je izdao Antu Markovića, a zove se Ljubiša Stanković, sluižbenik mafije i njen ambasador u Londonu? Niko, dok ga golobradog nijesu posadili u fotelju vlasti. Niko nijue znao ni za cikuljana i neviđenog lupeža od Veselina Napoleonovog Vukotića, niko. Tako vam stvari stoje generale, a ne onako kako vi lažete kao cijin advokat!

Naredna vaša laž: „Armijski vrh je neprestano personalno prilagođavan razvoju događaja na terenu, a JNA je, najčešće s razlogom, postajala dežurni krivac za sve i svašta. Reformske snage, s Antom Markovićem na čelu, su na vrijeme prepoznale suludost nastupajućih politika, ali im je zafalilo snage.“

Nije tačno! Armija je bila poslušno oružje u rukama Slobodana Miloševića. Njen komandni kadar izrastao je u nakazne ratne zločince na čelu sa ubilačkim idiotom od Veljka Kadijevića. Zločinačke nakaze postali su i svi koji su ga slijedili i naslijedili. Ne kažeš ni riječ generale: kako je bilo ubijati civile od Vukovara, preko Sarajeva, pa do Đukanovićevog Dubrovnika? Nema ni objašnjenja kako i zašto si na sebi nosio krvlju okupanu i zločinom okaljanu uniformu Jugoslovenske narodne armije, koja se pod Miloševićevom komandom transformisla u četničku armuju Draže Mihailovića! Ne kažeš ni riječ o zločinačkom djelovanju Branka Kostića u krnjem i zločinačkom „predsjedništvu“ SFRJ, i sve tako u krug mafijaški vrtiš, sramotni generale! Što se tiče Ante Markovića, niko ga drugi nije oborio nego cia generale, da bi oslobodila krvavu „pobedničku“ stazu svom učeniku Slobodanu Miloševiću.

Nastavljaš: „Jedan potpredsjednik njegove vlade (utvrdiće se kasnije) bio je pritajena razarajuća bomba iznutra. Nije čudo što je baš taj bio tranzicioni politički komesar za prevođenje Saveza komunista Crne Gore u DPS Crne Gore i dvodecenijski guru „crnogorskog ekonomskog čuda.“
Zašto mu ne navedeš ime „istinoljupče“? Zašto kriješ pod svoju izdrpanu suknju ime nafijaša, pljačkaša i izdajnika Ante Markovića, zašto kriješ ime Veselina Vukotića?

Ponovo recitacija tvojih laži: „Na čelu najvažnijeg sektora u KGB je bio Jevgenij Primakov, čovjek koji je kasnije, u vrijeme našeg krvavog bratoubilačkog rata, bio predsednik vlade Ruske Federacije.
Njegovo najveće povjerenje, još od ranije, su imali Franjo Gregorić (mag hrvatsko-ruskog „biznisa“) i Josip Manolić. Upravo su njih dvojica imali presudnu ulogu u izboru Franje Tuđmana za nacionalnog lidera Hrvata i bili su prvi predsjednici Vlade nezavisne Republike Hrvatske. Najveće povjerenje Jevgenija Primakova je imao i Boro Milošević, inače decenijska alfa i omega ruske politike na Balkanu. Boro je, u suštini, izabrao brata Slobodana za svesrpskog vođu.“

Nemoj mi samo reći da si ovo „otkrio“ juče, a znao si sve i onda, i ostajao kod Miloševića. Isitna je sasvim drugačija i glasi: u doba Jeljcina Rusija nije imala nikakvog uticaja u međunarodnoj politici. Ovo što si lanuo za Primakova je istina, ali je istina i to da su od osnivanja KGB-a (ranija ČEKA) svi šefovi SSSR-a dolazili iz KGB, baš kao što su svi jugoslovenski rukovodeći kadrovi dolazili iz udbe, ili KOS-a. Čista je laž da su Manolić i Gregorić, zajedno sa Primakovom, doveli Tuđmana. Ne, za razliku od poptuno nepoznatog Miloševića, Tuđman je došao zahvaljujući ugledu kojeg je među Hrvatima imao, sve drugo je laž. Da li je i on sarađivao sa cia? Jeste, bio je dio njihovog jugoslovenskog krvavog plana. A rođeni brat Slobodanov Boro, što je Boro bio? Najobičnija budala koja se je koristila kako je kome palo na um, zlikovac kao i brat mu.

Zvršavaš generale u izanđalom stilu prikrivanja sopstvenih laži govoreći o DPS (naravno, ni riječ ne kažeš o mafijaškoj SDP i mafijaškoj ulozi Ranka Krivokapića!) : „ta partija je (DPS) i nastala na velikosrpskom nacionalističkom pokretu i na organizovanom kriminalu i korupciji, koji su u stanju progutati i narod i državu. Njihovo naknadno narcisoidno crnogorčenje samo je maska za njihovu osnovnu djelatnost. Buljarice su samo jedan od njihovih „strateških razvojnih projekata“. Izvjesno je da DPS provocira i rizikuje zabranu svoga rada.“

Laž je da organizovani kriminal i velkosrpski pokret mogu progutati narod i državu! To se može desiti samo ako iza njih stoji ogromna sila, a stoji generale. Ta sila se zove: cia! Zato su SVI blaknaski narodi i njihove države progutani. Za razliku od drugih naroda koji se tome gutanju suprotstavljaju, crnogorska stvorenja ga oduševljeno podržavaju, o tome generale ćutiš! Kao i o tome: kako si mogao služiti crnogorskoj mafiji i kako možeš služiti cia koja je sve ovo Balkanu napravila? Interes materijalni je u pitanju, zar ne generalsko stvorenje? Da!

Kada danas laješ o njihovom crnogorčenju, ćutiš kao riba da u tom smislu kradeš Slavka Perovića i sve što je on pune dvije decenije, dok si ti pušio Miloševiću, pa Đukanoviću, otkrivao i javno saopštavao, a đe ti tada bijaše generale?

I na kraju generale, kriješ i činjenicu da je Slavko Perović prvi koji je javno zatražio zakonsku zabranu rada DPS i SDP i hapšenje, i suđenje njihovim političkim rukovodstvima. Zabrana se tražila, jer su te dvije „stranke“, kako je Perović definisao, mafijaško-zlikovačke organizacije!
I jesu generale! A ti si njihov advokat!

18. januar 2012.g.

Ne valja shvatiti pogrešno, treba shvatiti ispravno: ima li suštinske razlike u poimanju Boga, Planete, Svijeta, ljudskog života, njegovog pozvanja i sudbine, materijalnog bogatstva, pljačke, politike i još mnogo čega drugog, između Gruzinca Sakašvilija, Berluskonija, Bjelorusa Lukašenka, bugarskog i rumunskog premijera, novog španskog i novog italijanskog premijera, Sanadera, Kosorke, kosovarskog Hašima Tačija, makedonskog premijera, onih koji žele ili su željeli da budu BiH premijeri, ima li ikakve razlike između njih i velikana crnogorskog Mila Đukanovića? Nema, nema nikakve razlike, bili oni svjesni toga ili ne, njihov ideal je otovorena diktatura i pljačka, ideal je mafija pokrivena lažnim demokratskim zakonima koji ništa ne znače, a to ogoromno n i š t a od njihovih naroda proizvodi im poželjne sluge koje slijede njihov sramotni diktatorski trag. Ali, postoji razlika među narodima. Gruzinci se uporno i hrabro bune protiv Sakašvilija, isto to rade hrabri i neslomljivi Bjelorusi, pobune su i u Bugarskoj i Rumuniji, Hrvati se bune svakog bogovetnog dana, Španci takodje, o Italijanima da i ne govorimo, ali Kosovari i Crnogorci u zvijezde kuju svoje diktatore i pljačkaše, mafijaše, i rođenu braću Tačija i Đukanovića, proglašavajući ih genijima među rodom ljudskim. Zašto se ovi narodi ne bune odgovor postoji u sljedećem, oni su isti kao i njihovi mafijaši, oni bi svi željeli da budu na njihovim mjestima i da pljačkaju, da budu mafijaši i ubice kao i ova dvojica balkanskih diktatora.

Rijetki su ljudi, koji su pripadnici kosovara ili crnogorskih stvorenja, koji raznišljaju, rijetki su oni koji su iskreni, a onih koji žele i osjećaju potrenu za pobunom nema, ili je njihov minijaturni broj zanemarljiv, ali ne radi se tu o strahu do pobune, nego se radi o koristi od slomljene kičme, oni je više nemaju. Vjerovatno, svi ti apsolutno rijetki koji misle, i ne smatraju svoj mozak mafijaškim vodokotlićem, mora da se pitaju kako, navodno demokratska Evropa, može da trpi ove diktatore, ali je odgovor porazan, ona ih ne trpi, naprotiv, podržavajući američku politiku Evropa je omogućila njihov dolazak, omogućava njihov opstanak i čini ih vječnima. Ako se misleći pitaju zašto je to tako, odgovor je jednostavan: takvi joj mafijaši trebaju, jer preko njih se najsigurnije i nepogrješivo pljačkaju narodi kojim su državna kormila mafijaši.

Nikad ne izgubimo iz vida da je američko-evropski cilj: diktatura zbog pljačke, a sve se to prikriva lažnom demokratijom, lažnim ljudskim pravima, lažnom težnjom ka saživotu različitih naroda, različitih religija, lažnom pričom o globalnom otopljavanju, a ne nikako z a t o plj a v a nj u kako se to zlonamjerno nakazno „prevodi“, i otopljavanje je izmišljotina vrha globalne mafije, o sreći čovječanstva, o…
A Planeta puca na svaku stranu, samo ratovi, samo pljačke, samo ubijanja, samo trgovina ljudima, samo droga, samo kriminal, samo…

U dubokoj i samoj suštini, kroz proces kreiranja i podržavanja diktatora, zapadna politika otkriva svoje pravo vampirsko lice, to je politika koja vlada Planetom decenijama i decenijama, to je politika koja je kreirala svaku globalnu i regionalnu krizu, svaki rat, svaki raspad, svaki virus, svaku mafijašku akciju, koja je planirala sve, kako bi te krize rješavala u svom interesu koristeći ih da satre konkurenciju ili opoziciju i da, nakon svake krize, odlučivanje o Planeti bude svedeno u što manji broj ruku. Znate li kako oni lažno zovu diktaturu? Zovu je centralizacijom odlučivanja!

Možemo misliti što hoćemo, Đukanovići su crnogorska dinastija koja se nikad, bez čuda, maći neće, ali čuda u Crnoj Gori nema, jer svi koji misle da su Crnogorci podla smeća, u pravu su, to im je jedina istorijska tekovina, a na planetarnom nivou, vodeća mafijaška dinastija su Rotšildi. Đukanović je, kao i svi navedeni i nenavedeni svjetski diktatori, proizvod njihovog rasplodnog i višedecenijskog uzgajališta diktatora.

Što sanjaju Merkelova, Sarkozi, onaj kreten od predsjednika EU, onaj idiot od Baroza, što sanja Kamerun, što sanjaju svi evropski lideri? Imaju samo jedan san: da vladaju diktatorski kao što vladaju Tači-Đukanović, otovreno, bez ikakvih zakona, da sprovode sve što im se naredi iz uzgajališnog centra i da njihova naređenja budu zakon za stoku koja im radosna služi. U čemu je razlika između Obame i Tači-Đukanovića? Nema je, njihovi „snovi“ su isti. Rotšildi ostvaruju svoj cilj da budu carevi Planete. U zemljama koje su se lažno proglašavale krunom demokratije, Sjedinjenim američkim državama i Velikoj Britaniji ostvarili su, ali, shvatimo podlost, posredstvom zakona,(!) stepen diktature ostvaren terorom i već viđen u Staljinovom SSSR-u, Hitlerovoj Njemačkoj, Musolinijevoj Italiji, Frankovoj Španiji, Salazarovom Portugalu, Titovoj Jugoslaviji, čitavoj Latinskoj Americi i drugdje, taj koji misli drugačije, uopšte ne misli, on kokodače, ali,da ne vrijeđam, ipak, kokoške!

Kad se sve te tačke spoje, povežu, pred vama iskrsne ogromna planetarana paukova mreža! Oh, da, taj zli Pauk ima prezime, njegovo prezime je Rotšild, a energija koja ga pokreće zove se Pljačka Planete i držanje njenih stanovnika u – r o p s t v u…